judo klub mladost

Judo se razvio iz azijskih, u prvom redu kineskih borbenih vještina.

Judo se razvio iz azijskih, u prvom redu kineskih borbenih vještina. U feudalno doba u Japanu su se vježbale mnoge ratničke vještine. Jujutsu je bila jedna od njih.

To je bio sustav napada koji je uključivao bacanja, udarce rukama i nogama, gušenje, savijanje i uvijanje protivnikovih zglobova ruku i nogu te obranu od njegovih napada. Za vrijeme Jigoro Kana, osnivača juda, mnogo je škola djelovalo u Japanu i mnogi su učitelji pokazivali svoje jujutsu vještine. Nije međutim pri tome bilo nekih vodećih pravila. Često se, gledajući pojedine zahvate, nije znalo da li su oni ispravni.

Tada je Jigoro Kano počeo proučavati osnove koje se primjenjuju kada se udari protivnika, kao i kada ga se baci. Nakon pažljivog proučavanja otkrio je načelo koje sve prožima, a to je: najveća učinkovitost psihičke i fizičke energije. Nakon toga Kano je izabrao tehnike koje odgovaraju tom načelu, a ostale odbacio. Sastavio je tehnike u skupine i takav novi, cjeloviti sustav tjelesnog odgoja nazvao judo. “Ju” znaèi uvježban, blag, a “do” put.

judo klub mladost

Za vrijeme Jigoro Kana, osnivača juda, mnogo je škola djelovalo u Japanu i mnogi su učitelji pokazivali svoje jujutsu vještine.

Judo, osim tehnika koje se primjenjuju prema utvrđenim pravilima u sportskoj borbi, sadrži također i samoobranu i udarce. Judo prema Kanu nije samo vještina napada i obrane nego je on i način života. Kano je 1882. godine u Tokiju otvorio školu za proučavanje juda koju je nazvao Kodokan. Mnogi japanski učtelji ju-jutsu osporavali su judo. Četiri godine nakon osnivanja Kodokana trebalo se kroz borbe odlučiti tko će postati učiteljima samoobrane u policiji.

Jigoro Kano bio je vizionar i osjetio je da su borilačke vještine na zalasku popularnosti ponajviše zbog lošeg pristupa na treninzima pa je tako došao na ideju da napravi transformaciju i promjeni cilj koji je tada bio prvenstveno ozljeđivanje i ubijanje protivnika u jedan puno plemenitiji aspekt koji borilačke vještine imaju. Tako je stvorio Kodokan judo, školu koja je u svom početku okupila 9 učenika koji su u malom budističkom hramu počeli vježbati judo na 12 tatami strunjača.

U početku su svi osporavali vrijednost juda jer se vježbanje izodilo sa manjim brojem opasnih tehnika no dilema je riješena u meču organiziranim od strane policije koja je bila zainteresirana za uvođenje jednog sistema za obuku policajaca. Meč je održan u 15 borbi između predstavnika nekoliko škola ju-jutsua i Kodokan juda. 13 borbi dobili su borci kodokana a 2 su meča proglašena neriješenim. Od tada judo se uvodi u sve institucije, vojsku, policiju, škole i univerzitete.

Petnaest najboljih majstora jijutsu suprostavili su se petnaestorici pripadnika Kodokana. Dokazavši tako prednost juda Kano je počeo sustavno školovati učitelje juda. Godine 1887. pripremio je takozvani kyu sustav za obuku početnika u pet razvojnih stupnjeva i postavio osnovna načela juda:
• načelo usredotočenja (koncentracije) energije – cijela psihička i fizička energija treba se usredotočiti na zahvat koji se izvodi.
• načelo neopiranja (popuštanja) – omogućava osim vlastite snage korištenje i protivnikove, kada on, primjerice, gura ili vuče. Nije uvijek uspješno pri-mjenjivo.
• načelo pravodobnosti – tehniku treba izvesti u trenutku koji je najpovoljniji za njezino izvođenje (tajming).
• načelo neravnoteže – prije izvedbe neke tehnike protivnika treba uneravnotežiti tako da ne može uspješno promijeniti svoj položaj, odnosno položaj svoga težišta.
• načelo najveće učinkovitosti – svaku tehniku treba izvesti na najbolji mogući način, a to se postiže samo dugotrajnim vježbanjem.
• načelo etike – izvan strunjače judaš ne napada, on se samo brani. Treba se s poštovanjem odnositi prema trenerima, suborcima i protivnicima i ponašati u skladu s načelima koja vladaju u uljuđenom društvu.

Jigoro je odlučio razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike

Kano je bio vrlo utjecajna osoba, bio je i ministar sporta te je sa svojim internacionalnim karakterom uspio judo proširiti po čitavom svijetu šaljući misionare juda, svoje učenike, u svijet. Takođe vrlo je pozitivno utjecao na očuvanje tradicionalnih borilačkih vještina jer je pozivao i surađivao sa mnogim majstorima kojima je davao mjesta u Kodokanu kako bi podučavali svoju vještinu. Takođe bitno istaći da je uspio ujediniti u ideji juda podjelu Japana na tradicionalni i moderni tako što je obnovio školu Buttokukai (škola za izučavanje ratničkih puteva) i u njoj postavio svoje najbolje učenike. Buttokukai je opstao do danas iako je nakon drugog svjetskog rata spaljen jer je bio škola koju su svi japanski časnici i dočasnici morali proći pa su je amerikanci smatrali izvorom japanskog imperijalizma.

Početkom 20. stoljeća judo u Japanu postaje temeljem tjelesnog odgoja. Mnogobrojni japanski treneri širili su judo po svijetu pa je on s vremenom stekao veliku popularnost. Danas se judo trenira u svim vojskama i policijama diljem svijeta. Europski judo savez (EJU) osnovan je 1948. godine, a 1951. godine Međunarodni judo savez (IJF). Pravila borbe su standardizirana 1951. godine. Judo je olimpijski sport i judaši nastupaju na Olimpijadama već od davne 1964. godine. Danas se održavaju Svjetska i Europska prvenstva u judo sportu za uzrast kadeta,juniora,seniora i veterana u ženskoj i muškoj konkurenciji.

Judo je i u programu Mediteranskih igara i Univerzijada,a održava se i Svjetsko studentsko prvenstvo. Danas Međunarodna judo federacija broji 198 nacionalnih judo saveza na svih 6 kontinenata i jedna je od najbrojnijih sportskih federacija na svijetu po broju učlanjenih zemalja. Samo u Europskoj judo federaciji ima točno 50 učlanjenih nacionalnih saveza iz svih zemalja Europe.

Jigoro Kano, tvorac juda

 

judo mladost

Jigoro Kano (1860.- 1938.god.)

Profesor Jigoro Kano (1860.- 1938.god.) se navršivši 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina JuJutsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti JuJutsua odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.

Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put). Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokia organizirala turnir “Judo Vs JuJutsu”. Ukupno se održalo 15 mečeva, a judo ekipa je uvjerljivo pobijedila. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu.

Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je judo uveden tek na Igrama u Barceloni 1992. godine

 

Oprema

Judoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove Judogi (Gi na japanskom znači – odjeća). Judogi se veže posebnim debelim pojasem koji odgovara judokinom rangu.

 

Tehnike i Pravila

Tehnike

Natjecateljski judo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Judo se sastoji i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza).

Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom Judu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak. Tehnike juda se na treningu uče radeći “u prazno”, s partnerom koji se “pušta” i u laganom sparingu s partnerom (randori).

Pravila olimpijskog juda

Judo meč se održava na mekanoj podlozi (Tatami), veličine u prosjeku 15×15 metara. 2 metra sa svake strane čine “sigurnu zonu”, ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.

U meču se može pobijediti:

  1. Bacanjem
  2. U parteru ( gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sek. )
  3. Na bodove

Pobjeda bacanjem

Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo 10 bodova (ippon) i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa dobivamo 7 bodova (waza-ari).

Za uspjela bacanja koja su ipak bila lošije izvedena i ne zaslužuju ippon ili waza-ari dodjeljuju se niži bodovi: Yuko (5 bodova) za bacanje na bok i Koka (3 boda) za bacanje na stražnjicu. Važno je napomenuti da oni nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odn. pobjednik je onaj koji skupi više tzv. “malih” bodova u tijeku borbe.

Pobjeda u parteru

Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 25 sekundi (ippon), 20 sekundi (waza-ari), 20 sekundi(Yuko), 15 sekundi(Koka).

Također, ako je protivnik već prije, bacanjem zaradio waza-ari i u parteru zadrži protivnika 20 sekundi (i time zaradi još jedan waza-ari), on pobjeđuje. Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč).

Pobjeda na bodove

Ako dodje do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon ili 2 waza-arija, odlučuju bodovi. No kako je već napomenut Yuko i Koka nisu kumulativni pa u slucaju da prvi borac ima 5 koki, a drugi borac ima 1 Yukom, pobjeđuje drugi borac! Isto tako, ako prvi borac ima 4 Yuka, a drugi borac ima 1 waza-ari pobjeđuje drugi borac. U slucaju da oba borca imaju isti broj Yuka i Koki, odlučuju suci

Ocjenjivanje znanja

Judoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 6 učeničkih (“Kyu”) i 10 majstorskih (“Dan”) s pripadajućim obojanim pojasevima.

Rang Japanski naziv Boja pojasa
6 Kyu rokyu Bijeli pojas
5 Kyu gokyu Žuti pojas
4 Kyu yonkyu Narančasti pojas
3 Kyu sankyu Zeleni pojas
2 Kyu nikyu Plavi pojas
1 Kyu ikkyu Smeđi pojas
1 Dan shodan Crni pojas
2 Dan nidan Crni pojas
3 Dan sandan Crni pojas
4 Dan yodan Crni pojas
5 Dan godan Crni pojas
6 Dan rokudan Crni pojas
7 Dan shichidan Crni pojas
8 Dan hachidan Crni pojas
9. Dan kudan Crveni pojas
10. Dan judan Crveni pojas

Prije nego što je Jigoro Kano stvorio Judo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti) dodijelio status shodan. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Judogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio Judogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni.

Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se judo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati judo u Parizu i uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.